E, kako mrzim kad se zbog nekih ljudi osjećam ko totalni idiot, kad ne razumijem koji se krasan K događa i jesam li nešto krivo učinila. Pa jebemu, daj dođi fino ljudski, pošalji me u toplije krajeve radi toga i toga i da znam. Al nemoj odvratno šutjeti, ostavljati mi osjećaj kao da me ignoriraš, kao da sam nešto zajebala! Pa kvragu i takvi prijatelji, koji "nestanu" a da nemaš pojma kaj se događa! Mislim da to fakat nije lijepo. I čini me posebno tužnom...

Pada snijeg. Hmmm, pojma nemam zašto mi se uvijek umjesto "osjećaja romantike", "ugođaja topline doma", "popluna", "toplog čaja", i ostalih ugodnih stvari, javlja asocijacija na "zima", "blato", "otkopavanje auta s parkinga", "struganje stakla", "bljuzga", "sklisko".
Gdje nestade ugodno, slatko, nježno i milo biće koje je godinama živjelo u meni? Do sada su se ljudi oko mene pitali, a sad se počinjem i ja pitati iz dana u dan sve više... Hm...

Gorane, sretan rođendan... uživajte ti i Nana!!!

Iskreno, pojma nemam zašto. Valjda zato jer je žena jako zgodna (čitaj, rado bi izgledala poput nje, hmda), pjesma je sasvim oki, a ja nemam inspiracije već dulje vremena...hm

Svečano objavljujem da sam ja mega kokoš. Totalna plavuša. Idiot bez granice. Naivna do bola. Nastavite niz, slobodno, bez okolišanja. Jer imate potpuno pravo. Kako li si samo uspijevam uvaliti njegovu mamu (i svoju također!!!??) na svaki blagdan??? I svaki jebeni put sama crnčim, spremam, kupujem kuham, jer ON "ne zna kaj treba ako sam ja u dućanu, kao niti gdje stoji metla, sauger..." jer ja ga nisam primila za ručerdu i odvela i prstom mu pokazala ili u najmanju ruku, stavila u istu tu ručerdu sauger i rekla da vuče naprijed-natrag, jer se tako sauga. A u pičmač. Zašto si ja to radim, kad ću svladati tehniku: "Okej, Baka, dođemo k Vama n rčak u nedjelju..."??!
Sad se dvoumim između - Spremiti stan, skuhati šunku, Francusku, jaja, ili... Otići na fitness i solarij. Jer, mislim - NJEMU je ionako svejedno, samo da se ne svađamo, a usput treba i malo novih DivXova spržit...

Voli Vas zauvijek Vam vjerna Totalna plavuša, izgubljen slučaj, kućanica na kvadrat...bljak!

Mislim, kad se već razgovaramo o mršavljenju, pa hajd idem i ja. Ne da sam u zadnje vrijeme opterećena kilama, nego sam šiznula. Muž, susjeda ispod mene, trener, samo slušam da trebam dobrog psihijatra. Možda... ali ja cijelo vrijeme mantram kako da skinem još tih pet kila, barem... moram, mamicu im. Pa kud puklo da puklo.

... i tako sam se udala ljetos. Pa eto, kao jedna supruga i majka, red je da napravim prve Fritule. Pečem inače kolače - katkada. Rijetko, doduše, ali pečem. Zbilja. Čak bi i rekla da volim to raditi, ali sam si nekako u kuhinji nespretna. Bojim se nečega kompliciranijega. Ali, eto, Erik se zaželio onih kolača koje mu je u starom stanu, pekla susjeda Ana (ona susjeda iz pakla, od prije nekih godinu dana, slatka, ali malo naporna). Izvlačila sam se pol godine, ali sad mi ga došlo žao nekako, pa rekoh sama sebi - Mogu ja to, kaj, to je ko da tijesto za pizzu mijesiš. Klinac!!! Evo, otpade mi ruka, koja i nije tako tajušna, više naginje na ručerdu. Otpala, doslovno, nepomična, s drugom ju pomažem micat. Sad još samo treba jednom sve dobro izmijšat kad se malo digne, ali kaj je to meni, Terminatoru? Pis of kejk.
Jebemti, još se ne diže niš. Meni nikad stvari s dizanjem nisu išle dobro. S dizanjem tijesta za kolače mi nije išlo dobro, na kaj ste pomislili, perverznjaci? Na tijesto mislim, Ivona, znaš?
Nekak mi se ne da pisat kaj se izpodogađalo, fakat mi glupo nekak, a i koga zanima uostalom? Enivej, sretno sam udana i sretno uvaljana u brašno i tijesto, s utrnutim ručerdama i odoh umjesto da ovdje piskaram bljezgarije, skidat špahtlom zaljepljeno tijesto sa kuhinjskih elemenata. Zakaj se Fritule isto ne mogu naručit da dođu s dostavom, fine tople, tako da mogu izgledati ko s reklame - Mužiću otvaram vrata dok dolazi s posla, sa sretnim osmjehom na ličeku i Frituliama koje mirišu? A ne da sad moram brzinsko pospremanje bacit...

Ukratko - psići su svi sretno (nadam se) udomljeni. Osim one jedne male, smeđe koja je nestala (pretpostavljam, nadam se da ju je netko pokupio k sebi). Želim se zahvaliti Udruzi Futura, Ireni, Lani, susjedama Sanji i Sandri, na neizmjernoj pomoći. Bez njih neznam da li bi uspjela tako brzo pronaći vlasnike psićima. Cure, još jedno ogromno hvala!!!

Đinu nismo još uvijek našli.

Kratki apdejt.
Curica br 6. se par dana nakon nestanka, vratila, tako da je opet s nama. Sugurna sam 100% da je njih dvije kad su nestale netko iz dvorišta maznul, pa su jednu vratili natrag. Jer malecke se ne miču od dvorišta, kad se uspiju provući van. Svinjice male... slatke.
Dakle, da se vartim na ono bitno - za udomiti imam jo samo tri curice, ostali su otišli u svoje domeke. Nadam se u lijepe domeke, gdje uživaju ko mali pajceki.
Ove curke traže domek:
Curica br 1.


Curica br 5.


Curica br 6.


Ali nestala nam je njihova mama Đina. 13.6. je nestala, pa ako je netko vidio ovakvog psa...
Đina

... molim da mi javi na mail. Jer sam baš zbedirana. Zavuklo nam se to psetance pod kožu, i to jaaako....

Novosti... Da li da krenem s lijepima, ili lošima? Budem lijepe.
Dakle, dva sam psića uspjela skloniti privremeno kod jedne djevojke koja ima kod sebe jako puno miceka i peseka, dakle dečka i curicu br.5. Nažalost, još nisu udomljeni i još čekaju svoju srečicu da ih odvede k sebi doma na sigurno.
Curicu br. 2 uspjela sam predivno udomiti u Zlatar Bistricu, k predivnim ljudima s dvorištem i četiri miceka. Sigurna sam da će maleckoj biti jako lijepo sa svojom novom obitelji.
No, danas se dogodilo nešto zbog čega sma totalno nesretna i u komi, jer ne mogu ovima maleckima u dvorištu pružiti sigurnije mjesto za boravak dok ne nađem stalnog udomitelja. NESTALE su dvije curice. Curica br.4 i 6. Ne znam gdje su, da li si ih je netko uzeo, da li su odlutale, da li su ih djeca nekud odnijela. Ništa ne znam i nesretna sam. Zato bi molila opet i opet, ako mi ih može netko privremeno prigrliti, hrane će imati koliko žele nije bitno, uopče, samo da ih sklonim odavde. Ograda je puna rupa, točnije raspada se, razmišljala sam kako ju popraviti, ne da se jer je sva raspadnuta. Večeras sam ih mazila dok nisu zaspale u dekici. Bojim se, šta ako ih ujutro ne bude?
Molim vas, pomognite mi da spasim ove dvije koje su ostale!

Ova dva srčeka vas trebaju:
Curica br 1.


Curica br 3.

Opet ja - sa psićima kojima hitno treba pomoći. Oni su naime bez doma. Trenutno ih hranim u jednom napuštenom dvorištu, gdje su s mamom, ali se bojim da im se nešto ne dogodi, budući da je do tog dvorišta parkić u koji često zalaze "čudna djeca" i moj je strah takav da im ne bi slučajno palo na pamet dirati ih i nešto s njima raditi. Ta malena stvorenjeka, trebaju Vašu pomoć. Hitno bi ih trebalo maknuti iz dvorišta još i stoga što guraju glavice kroz ogradu, pa im zapne i jedva izađu van. Da ne napominjem da spavaju u nekoj kuhinjici (mislim da je kuhinjica), na podu punom stakla. Dakle, ako netko može privremeno im dati domeka, hranu bi donosila redovno - pomoglo bi jako. A do tada... ja mogu jedino provaljivati na tuđi posjed preskakujući preko ograde i dati im vode, nahraniti ih i moliti se da će se javiti netko i pomoći mi. E, pa da Vam predstavim tu preslatku bandu...

Curica br 1.


Curica br 2.


Curica br 3.


Curica br 4.


Curica br 5.


Curica br 6.


Dečko


Zaboravih, a važno je - iz Zagreba sam, no ako netko zbilja želi psiće i ako je spreman pružiti im divan domek, pun ljubavi, maženja i paženja, tada sam i ja spremna potegnut svoj autek i razvesti psiće.